Jazavičari su lovački psi odgajani da učestvuju u lovu na jazavce i druge krtice, zečeve i lisice.

Danas ih njihova svestranost čini odličnim porodičnim pratiocima i izložbenim psima.

Jazavičar vodi porijeklo iz Njemačke, gdje je bio poznat kao lovac na jazavce (dachshund – dach znači jazavac, a hund znači pas). Ilustracije pasa koji na njih podsjećaju datiraju iz petnaestog vijeka, a u dokumentima iz šesnaestog vijeka navode se oznake, kao što su „zemljani pas“, „jazavac koji puzi“ i dr.

Jazavci nisu bili njihov jedini plijen. Takođe, korišteni su da love životinje poput lisica i da prate tragove divljih svinja.

Ova rasa je danas jedina rasa priznata od strane AKC-a (Američki kinološki klub) koja može loviti i iznad i ispod zemlje.

Njihove kratke, snažne noge omogućavaju im da dopru duboko do uskih tunela kako bi došli do plijena. Kratak, čvrsti rep, koji se proteže direktno od kičme, dosta je pomogao lovcima da ih, vukući ih za taj isti rep, izvuku iz rupa. Neobične šape oblika vesla bile su savršene za efikasno kopanje. Dubok grudni koš sa velikim kapacitetom pluća davao im je izdržljivost u lovu, a duge njuške omogućavale da razviju dobar miris. Dubok i glasan lavež imao je svoju svrhu – da lovac locira svog psa nakon što ovaj uđe u jazbinu.

glava psa jazavičara
Pametne oči i duge uši krase jazavičara Foto: Pixabay.com

Karakteristike

Mali, ali neustrašiv, možda ga je tako najbolje opisati. Osim svojom prirodom, jazavičar nas impresionira i svojim pomalo smiješnim izgledom. Izduženom građom, kratkim nogama i mršavim vratom mnoge podsjeća na hodajuću viršlu. Oči su ovalne, krasi ga dobroćudni pogled, a uši velike. Normalna težina je od 7 do 14 kilograma, a visina od 20 do 27 centimetara.

Životni vijek: 12 – 16 godina

Temperament: inteligentan, razigran, lojalan, odvažan

Boja: crna, crna sa oznakom, čokoladna, krem, plava, crvenkasta…

Temperament

Nemojte dozvoliti da vas jazavičar prevari. Možda je izgledom, kako ga je opisao poznati književni kritičar i humoristički novinar H.L. Mencken „visok kao pola psa, a dugačak kao pas i po“, ali ovaj mališa dugih ušiju dovoljno je izdržljiv da se izbori sa jazavcem. Činjenica je da je zbog toga i bio odgajan i da je tako i dobio ime (Dachshund).

Njihov slatki izgled i živahan karakter donipo im je bezbroj nježnih nadimaka, kao što su „sausage dog“, „Doxie“, „Dashie“ i drugih. U nekim zemljama, kao i u Njemačkoj, rodnoj zemlji rase, postoje tri varijante jazavičara: standardni, patuljasti i kunićar i to sve na osnovu mjerenja grudnog koša kada je pas starosti od 15 mjeseci.

Iako imaju reputaciju da su zabavni i neustrašivi, ono što najviše žele je da provedu vrijeme u zagrljaju svojih ljudi.

Kada su kući njihova razigrana priroda dolazi do izražaja. Vole biti blizu vas i „pomagati“ vam u stvarima poput vezivanja cipela. Zbog svoje inteligencije, često znaju postavljati sopstvena pravila kada dođe vrijeme igre i ta pravila se ne moraju uvek poklapati sa vašim.

Oni su često, blisko povezani sa jednom osobom. Mogu biti ljubomorni ukoliko vlasnik pridaje pažnju nekom drugom i u tim situacijama, ukoliko nisu dobro socijalizovani, postaju malo prgavi.

Dobar su izbor za stanove i ljude koji nemaju dvorište i nikako nisu psi koji bi trebalo živjeti napolju. Kod gradskog stanovništva, popularni su zbog svoje veličine i minimalne njege. Obično su aktivni u zatvorenom prostoru i uživaće u šetnjama. Ne dozvolite im da se previše ugoje ili povrijede skaćući sa namještaja. Takođe, pridržavajte im zadnje noge i leđa kada ih držite. Zbog dužine leđa, podložni su iskliznućima ili rupturi kičmenog diska, što može dovesti do parcijalne ili potpune paralize.

smedji jazavičar
Smeđa boja krzna kod jazavičara Foto: Pixabay

Zdravlje

U oboljenja kojima su skloni jazavičari spadaju intervertebralna bolest kičmenog diska, epilepsija, progresivna atrofija mrežnjače, torzija želuca, Kušingov sindrom, dijabetes i gluvilo.

Njega

Dlaka jazavičara sa glatkim krznom je kratka i sjajna. Jednobojni jazavičari su crvenkaste ili krem boje, eventualno ponegdje sa crnim dijelovima. Dvobojni jazavičari su uglavnom crni, boje čokolade, sivkasti, sivi (plavi) ili žuto-smeđi sa oznakama. Kod prošaranih jedinki smjenjuju se svjetliji i tamniji dijelovi.

Jazavičari nisu teški za održavanje. Linjaju se, ali ne pretjerano. Nemaju neprijatan miris i nije ih potrebno kupati često, osim ako se ne uvaljaju u nešto. One sa glatkim krznom možete brisati vlažnom krpom kako biste ih, između dva kupanja, održali čistim. Ukoliko živite u području sa niskom tempraturom, vaš ljubimac bi trebalo imati džemper ili kaput, pri izlasku u šetnju.

Oštrodlaki zahtijevaju redovno četkanje, a krzno im sređujte 2-3 puta godišnje. Konsultujte se sa grumerom ili odgajivačem kako da to činite na pravilan način.

I dugodlake četkajte redovno da im dlaka ne izgubi sjaj. Njih treba češće kupati od onih sa glatkim krznom i poslije svakog kupanja dobro osušiti.

Bez obzira na veličinu i vrstu, posebnu pažnju obratite na njihove spuštene uši, koje mogu biti izvor bakterija i gljivica. Nakvasite pamučnu krpu ili vatu i time im čistite uši jednom nedjeljno (sredstvom za čišćenje ušiju po preporuci veterinara). Ipak, ne zavlačite ništa duboko u uho.

Ostale potrebe za njegom uključuju njegu noktiju i higijenu zuba. Ne dopustite da nokti budu predugački, a zube čistite kako biste spriječili nastanak bakterija ili kamenca. Redovno pregledajte šape (koje važe za osjetljivo mjesto), kožu, uši, nos, usnu duplju i oči.

Izvor: paszavas.com

Naslovna slika: Pixabay.com